Dragi svi!
Od srca se zahvaljujem svima koji već godinama doniraju odjeću, obuću, igračke, posteljinu itd. S Tamarom i Veronikom nastojimo pomoći potrebitima koliko god je to moguće, a naša stalna vodilja je da stvari idu u prave ruke, da se sve koristi (cirkularna ekonomija) i da smo stalno prisutni. Možda ne možemo pomoći svima u Sloveniji, ali se trudimo. Nažalost, primatelja je sve više, ali svi su sretni kada dobiju robu. Zato sam zamolila Tamaru i Veroniku da pošalju mali feedback kako biste se upoznali s barem nekoliko pojedinačnih priča koje sam ispod zalijepila iz Messengera. Ima još ovakvih priča, ali one jasno pokazuju koliko znači naša pomoć.
Na kraju, želim posebno zahvaliti svima koji mi pomažu oko transporta, pakiranja, dostave itd. (Sandi, Vesna, Suzana, Nina (+Urh), Emil, Irena, Lili, Aljaž i vjerojatno još netko). Zajedno smo isporučili rekordnu količinu robe u 2023. Ti si zlatna.
Ujedno vas obavještavam da ću, naravno, nastaviti sa prikupljanjem.
LP,
Tina Grošel Davies
Ako želite donirati ili ako idete u Sloveniju autom i možete uzeti neke kutije, pišite na tina.grosel@gmail.com
Priče primatelja
Tamara:
Oh Tina, sa zadovoljstvom! I vama od srca hvala, ne samo donatorima. Odjeća, obuća, igračke, posteljina i sve ostalo što prikupite i donesete je neizmjeran dar! Nedavno je jedna mama dobila suze na očima kad sam joj donio zimsku obuću i odjeću za oboje djece i neke igračke da je obradujem - rekla je da joj darujemo blago. Ova obitelj živi u mom selu, vrlo skromno, dugi niz godina živjeli su u kući bez gotovog krova, imaju vrt i nekoliko životinja, pa doma imaju jaja, mlijeka... Ali sada sve ide na bolje i bolje kad mladi još malo doprinesu pa su uspjeli i krov završiti - sumještani su puno pomogli, ali ipak je to bio popriličan zalogaj pa su bili jako zadovoljni zimnicom. Mama i baka su rekle da su to lijepe stvari i sada se ni djeca ne skrivaju kad dođem jer se vesele paketu.
Kao što znate, i mi se trudimo što češće posjećivati tu gospođu koja je skoro slijepa i živi na kraju sela - jednom smo prošli. Toliko je zahvalna da više ne zna kako to reći - ali u biti, mislim da stvarno zna reći tako iskreno, ništa ušećereno, tako realno, ali jako iskreno - pogađa me u dno duše svaki put. Izuzetno je zahvalna na svemu (nosimo joj i hranu, skoknemo po hranu za njene životinje...). Ono što je najviše fascinira je kvaliteta odjeće koju dobiva - voli prirodne materijale. Kaže da nikad ništa nisu imali i da joj je laknulo što sada ima i nije joj hladno. Govorila je kako je važno biti primijećena - da nju nitko prije nije primijetio. To što te netko vidi, učini nešto za tebe, kaže, daje joj volju za životom, da ujutro ustane i nastavi dalje. Sada se i ona odvažila krenuti na izlet s društvom slijepih i slabovidnih te ponosno objašnjava što je obukla i kako je dobila komplimente. Ona kaže da su sve te stvari poslane od Boga. Donijela sam joj i tople flanelske plahte i kofer na kotačiće da može donijeti stvari iz dućana! Voli prihvatiti i posude jer ne vidi i puno se lomi... ali trebaju joj neke veće posude s poklopcima u boji, da nekako razlikuje sol i šećer, da stavi pastu unutra i osjeti to svojom rukom... glavno - to joj je jako korisno i stvarno je jako zahvalno. Tijekom praznika razveselili smo i životinje u skloništima - Horjul i Ljubljana. Kada ima mnogo štenaca, njima stvari posebno dobro dođu - od deka, plahti, jastuka... hrane pa čak i igračaka. Tako smo sredili sve oprano, možda zamrljano i oštećeno... dodali neke starije igračke, ispale lopte... malo hrane i veselje je bilo očito! Jedan psić u azilu u Ljubljani voli lopte i bio je presretan (zaboravila sam mu ime). Puno puta sam ipak zadovoljna situacijom s petero djece, jer uvijek dobiju nešto korisno – inače su jako ponosni jedno na drugo, ali svejedno je lijepo imati nešto “novo”. Mislim da sam već rekla da je njihova mama išla na tečaj šivanja i krpanja i sada lijepo dotjeruje, krpa, šije, sužava ili ukrašava odjeću koju dobiju, ali i cipele! Vole i knjige! Iako još nitko ne zna francuski, Mia je knjigu na francuskom odnijela u školsku knjižnicu - pokušavaju je nasmijati i krenuli s ovim knjigama za djecu. Dala sam i neke igračke i knjige na sajam u školi, gdje su skupljali dobrovoljne priloge za fond - da onima koji nemaju nekakav izlet i slično. S druge strane, uvijek se odazovem ako netko nešto skupi i znam da to još uvijek imam - imamo ovdje jednog koordinatora za grupu, pomozimo slovenskoj djeci, a ponekad me prijatelji traže posebno za neke bebe... Čak i tijekom poplave, ljudi su me trebali, Maja Modrijan je primjerice tražila djeda od prijateljice - bio je potpuno bez zimskih stvari. Trebala bih ti pisati u realnom vremenu, kad počnem razmišljati... stvarno ima puno dobrog - HVALA U jednom rudniku je bilo toliko društvenih igara i zanimljivih igračaka da smo se nas troje doma zabavljali i igrali i eksperimentirali prije nego što su krenuli dalje. aaaaa – možeš li reći Nicole da smo na tavanu našli još podmetača za sklonište koje je napravila i odnijeli ih!!! Ali zaboravili smo pitati možete li nam poslati sliku sa životinjama, stvarno mi je žao.
Veronika:
Bok, nadao sam se da ću se u prosincu vidjeti uživo. Većinu sam stvari prenijela Tamari, jer sam bila prepametna da bih se dodatno angažirala. Sad mi je puno bolje i akcija se nastavlja. Ali imam stalne mušterije i neke nove. Šaljem na Kras po djevojčicu od 4 godine, dobiva od rođenja i roditelji su beskrajno zahvalni, sada i stvari koje joj više ne trebaju a mogu proslijediti. Blizanci su ove godine od Mengša dobili puno toga, posebno nakon poplava, bili su zahvalni. Imaju 2 godine i najviše se vesele igračkama, mačkici koja pjeva i mjauče. Za jednu djevojku sam preko prijateljice dao 16 godina, ostala je bez roditelja i živi s bakom. Dajem joj sve XS i S haljine, tenisice, traperice, bunde, sve što može učiniti da izgleda kao njezine vršnjakinje, njoj najviše znači. Nemam direktan kontakt s njom, preteško joj je... Ali ipak puno dajem obitelji na Blokama, 8 djece od 2 do 17 godina, 10 članova obitelji, sve im treba, od tanjuri za posteljinu, zadovoljni su knjigama i društvenim igrama. Hvala svima vama koji ih potičete da se brinu i za obitelji u SLO. Imam osjećaj da ima još puno siromašnih, ali se ne usude reći ni pokazati. Uredili smo školske klupe za školu u Črni, a igračke i knjige za vrtić u Mengšu.
